недеља, 28. јун 2009.

Zivot kao kazna



Otislo je moje drago jedne hladne noci,
ostavilo uplakane moje plave oci.

Otisla je ljubav moja daleko kroz noc,
ova patnja u mom srcu za njim nece proc'.

Samo patnja u meni je i vecit bol u dusi,
samo suze i vecit bol koji nocu gusi.

Nisi znao za moj bol koji ne da mira,
nisi znao tuzne pesme sto mi zivot svira.

Nestao si jedne noci,pustio mi ruku,
dok ja placem i tugujem,dok porazi me tuku.

Otisla je ljubav moja bez ijedne reci,
ovaj bol bez njega,samo smrt moze da spreci.

Suze teku,boli srce,tebe nema vise,
Sve nase nestaje,sve se polako brise.

Vreme cini svoje,a bol je jos u dusi,
bol koji ne prestaje,bol koji me gusi.

Svi su posle tebe bili pogresni i zli,
svi su bili hladni oni moji sni.

Pa se nocu zgrcim kad srce zaboli,
pa mi oci placu,pa mi dusa moli.

Moj zivot je greska,al prati me svakog dana,
pece,boli,kida svaka na srcu rana.

Svaka veza pogresna,svaka rec prazna,
ovaj zivot je nula,ovaj zivot je kazna. 

******

Нема коментара:

Постави коментар