недеља, 28. јун 2009.

Zivot kao kazna



Otislo je moje drago jedne hladne noci,
ostavilo uplakane moje plave oci.

Otisla je ljubav moja daleko kroz noc,
ova patnja u mom srcu za njim nece proc'.

Samo patnja u meni je i vecit bol u dusi,
samo suze i vecit bol koji nocu gusi.

Nisi znao za moj bol koji ne da mira,
nisi znao tuzne pesme sto mi zivot svira.

Nestao si jedne noci,pustio mi ruku,
dok ja placem i tugujem,dok porazi me tuku.

Otisla je ljubav moja bez ijedne reci,
ovaj bol bez njega,samo smrt moze da spreci.

Suze teku,boli srce,tebe nema vise,
Sve nase nestaje,sve se polako brise.

Vreme cini svoje,a bol je jos u dusi,
bol koji ne prestaje,bol koji me gusi.

Svi su posle tebe bili pogresni i zli,
svi su bili hladni oni moji sni.

Pa se nocu zgrcim kad srce zaboli,
pa mi oci placu,pa mi dusa moli.

Moj zivot je greska,al prati me svakog dana,
pece,boli,kida svaka na srcu rana.

Svaka veza pogresna,svaka rec prazna,
ovaj zivot je nula,ovaj zivot je kazna. 

******

Boli me



Kako bole usne koje krvare,
i oci koje liju kise,
kako boli sve bez tebe,
i moj zivot prestaje da dise.

Kako boli san,kad nema te tu,
kako boli dan okrenut nadanju.
Bole i ove noci bez tebe u njima,
a ni bol ne prolazi,ni u srcu zima.

Neka me odnesu vetrovi samoce,
i neka dusu pretvore u prah,
kad srce nema onog kog hoce,
kad gubi i voli u isti mah.

Neka me zora ne doceka sutra,
kad ljubav vise se ne daje,
i neka me ne oplakuju jutra,
dok moje srce lagano staje.

******

среда, 10. јун 2009.

Bez tebe sve je bol



Zar da verujem u ljubav,kada oci lazu.
Zar da cutim,a boli se na moju dusu slazu.

A dodje mi da vrisnem sa svakim novim bolom,
dodje mi da zaplacem sa svakom novom zorom.

Zar da verujem u srecu,kad nema je odavno,
zar da kazem,ne plasim se,da sve mi je ravno.

I da ne pitam sta sledi kad ovako boli,
mozda sledi zrtva,srca koje voli.

Kako da sakrijem suzu,sto sprema se da kane?
Kako da ubedim disanje,da od bola ne stane?

Kako da uzmem nesrecu,i bacim je daleko,
da zakopam i sakrijem da ne nadje je neko.

Jer moja je nesreca veca od planine,
od mora i zemlje,od nebeske visine.

Ne zelim je nikome,jer mene je ubila,
ubila me sreco, kad sam te izgubila.

Sacekaj zoro

Sacekaj zoro suze moje vrele,
sacekaj jecaj bolnog srca,
sacekaj zoro obraze bele,
od placa,od tuge,
od bola sto kuca.

Sacekaj zoro moj uzdah iz tame,
i vapaj duse sto nesrecom odise,
sacekaj zoro da vidis rane same,
sto njegova ruka mom zivotu pise.

Sacekaj zoro oci plave sto tugu nose,
sto ne slave vise u zivotu,
sacekaj zoro tako ti rose,
da cujes moga srca poslednju notu.

Sacekaj zoro da vidis mi lice,
na njemu se nalaze snovi sami,
sacekaj zoro da vidis sitnice,
da vidis sta rade secanja,
srcu u tami.

NA TVOJ RODJENDAN



Na tvoj rodjendan,
pomolim se bogu za zdravlje tvoje,
da ti srce nikad ne zebe...
pa pustim jednu suzu,
jer mene na taj dan nema kraj tebe...

Na tvoj rodjendan i ja pijem,
pijem u ime tvoje...
radujem se sto postojis,
najdraze moje...

Na tvoj rodjendan pevam i ja,
iako bih plakala na glas...
milo moje ti sada imas nju,
a u kome ja da potrazim spas...

Na tvoj rodjendan mesec je pun,
i zvezde sijaju jace..
na tvoj rodjendan svi pevaju,
a meni se place...

Jer nekada sam ja ustajala u zoru,
da te prva poljubim na ovaj dan...
nekada sam ti prva ja,
cestitala rodjendan...

Nijedan kao ti...

Nijedan nije uspeo da me zavede kao ti,
nijedan nije znao car prave ljubavi.

Svi su lepo govorili,ali laz se u recima krila,
svi su se trudili mili da bih njihova bila.

A onda mi slome srce i ostave,bez stida,
ostave me da placem izmedju ova cetiri zida.

A moja ostavljena dusa,ranjena me boli,
znajuci da niko kao ti ne ume da voli.

Pa zasto mili moj bez tebe laz je sve?
Zasto se ne vracas,cekaju te ruke dve?

Ove ruke koje su same u svako jutro novo,
zele tebe da grle ponovo.

Ovo srce koje te jos uvek voli,
ovo srce koje te ponizno moli.

Zasto se ne vracas nebo moje zvezdano,
zasto me mucis moja najveca rano.

Bez tebe ne mogu da disem vise,
bez tebe srce kuca sve tise.

Ne mogu ovaj bol da izdrzim jos dugo,
vrati se rano,suzo,MOJA NAJVECA TUGO.

****** 

уторак, 9. јун 2009.

Sve je bol



Tiho,tiho nestajem u bolu
i ne osecam kako secanja me guse,
tiho sa suzama docekujem zoru,
dok porazi se broje i sve pred sobom ruse.

Tiho,tiho palim cigaretu,
i ostavljam da gori sibica u tami.
Da li je jos neko sam na ovom svetu,
ili smo jedino srce i ja sami.

Tiho,tiho izgovaram ime,
cija slova moje srce rezu,
nemam vise nista osim ove rime,
a i njene reci moje srce stezu.

Tiho,tiho gori cigareta,
njen pepeo leti kao nasa proslost,
nas dvoje smo dva razlicita sveta,
ne mozemo da predjemo od bola satkan most.

Tiho,tiho padaju suze moje,
na papiru belom,na pesmi o tebi,
nije vise nista ostalo od nas dvoje,
jedino boli,koje nosim u sebi.

Saši. . .



SAŠI. . .




Volela sam te slepo i ludo,
samo bogovi znaju koliko sam te volela...
To sto si me ostavio nije cudo,
ali jeste to sto te nisam prebolela...

Volela sam te snagom svoga srca,
a sad onim sto je od njega ostalo...
I dalje lagano i pomalo kuca,
u ime onog sto je nestalo...

Volela sam te svojim ocima,
u kojima je ljubav mrezu plela...
Za tebe sam disala nocima,
za tebe sam zivela...

Volela sam te bicem celim,
Plakala uz ove jesenje kise...
Jos uvek te ima u danima belim,
ali NAS dvoje nema vise...

Volim te

Nisam prestala da te volim,
ali sam prestala tebi da se nadam.
Nisam prestala da se molim,
al sve dublje u ocaj padam.

Predugo sam hodala sa bolom,
i jecala u samoci.
Cekala da dodjes sa zorom,
verovala da ces jednom ipak doci.

Ali boli ta stvarnost,
u kojoj me povredjuju svi.
Boli taj pokidan most,
nase ljubavi.

Ali ipak tebe snevam,
i ne prestajem da se molim.
Za tebe svaku pesmu pevam,
tebe cu zauvek da volim.

Zato andjele moj mali,
neka bar tebi ljubav sja.
Neka te neka druga upola voli,
kao sto te volim ja.



Srce od stakla




Vreme je prestalo da tece,
onoga dana kada smo nestali mi.
Bolelo je svako vece,
bez tvoje ljubavi.

Stvorila se rana,
na scu od sakla.
Proslo je mnogo dana,
a ja se nisam makla.

Sa mesta ovog,
gde sve potseca na tebe.
Da zalecim bol srca svog,
da ojacam sebe.

Suze teku vec godinu dana,
boli svaka rec tvoja.
Na srcu od stakla puno je rana,
a u dusi suze bez broja.

Ovaj zivot bez tebe boli,
gori je od pakla.
Svaka rana ziva je na dusi,
i pece i lomi srce od stakla.